"Volio bih postati slikar"

Zovem se E.H.. Al volim da me zovu … . Više mi se sviđa. Imam 18 godina. Sad sam punoljetan. I mogu raditi. Odavde sam ja. Iz Sarajeva. Živim tu gore na Gorici, znate? Ma bilo je svega. Majka nas je ostavila kad sam ja bio mlađi. Otac je „bio“ (tukao) pa je otišla u Mostar. I brat je „bio“. Ovaj stariji. Onaj što je bio u zatvoru. Pa smo sestra i mlađi brat živjeli sami s ocem. Prošle godine je on umro. Doktori su pogriješili.

Ja sam stalno dolazio u Dnevni centar. Tamo sam jeo svaki dan. I davali su mi hranu da nosim kući. Pa je to bilo malo lakše. I sestra i mlađi brat su dolazili ovdje. Tamo su nam puno pomogli Sanela, Senad, Vi... tamo sam i veš prao. Ja sam išao u školu do 6.razreda. Tad je majka otišla pa nismo imali od čega da živimo. Pa sam ja onda mor'o raditi. I mlađi brat B.H. je radio. Al on je svašta radio. Ja sam bio stalno u BBI centru. Tamo me svi znaju i ja njih sve znam. Prvo sam prosio. Mor'o sam. Ja sam Rom. Nisam imao od čega živjeti. Otac mi nije dao u kuću. Spav'o sam ispred kuće. Nekad i po gradu.

Al sad mi je dobro. ..ovaj čovjek što ima igraonicu za djecu, u BBI, znate? On mi je dao pos'o. Pravi pos'o. Sad radim za njega. Pomažem mu da se očistie prostorije, nosim namještaj, istovaram utovaram, donosim hranu za djecu da jedu, svašta radim...Prije mi je davao 10 -20 maraka, 30...a sad imam pravu platu. Dobijem 400 maraka svakih mjesec dana. I neću sve potrošiti odjednom. Sad se mati vratila da živi s nama ponovo. Njoj dam 200 maraka da nam kupi hrane da ima skuhati i oprati veš, a ja ću sebi od ove plate od ovoga što mi ostane kupiti nove tene. Ove mi se poderale, a sad će mi i rođendan. Ostaviću 100 maraka „sa strane“ da imam za kasnije, da imam trošiti.

Dobro mi je sad. Nekad pomažem i ovim drugim radnjama u BBI. Pa mi plate. A polažem sad neke predmete za 7.i 8.razred. Da završim bar osnovnu školu. Pa tek onda mogu u srednju ići. Volio bih postati slikar. Nekad nešto nacrtam u Dnevnom centru pa oni onda prodaju te moje slike i kupe mi šta mi treba, i tako...“

E.H., je momak koji je u “Dnevni centar za djecu koja obavljaju rad na ulicama u Kantonu Sarajevo” prvi put došao 2009.godine sa svojih 14 godina starosti. Terenski radnici Dnevnog centra su, prilikom obilaska sarajevskog naselja Gorica, pronašli porodicu u kojoj E.H. živi i ponudili djeci i roditeljima svoje usluge, kako bi djeca kvalitetnije provodila svoje slobodno vrijeme. E.H. je u tom momentu živio sa ocem, starijim i mlađim bratom i mlađom sestrom. Majka ih je napustila prije sedam godina i odselila se u Mostar. Tada su živjeli u ratu devastiranoj kući, bez osnovnih normalnih uvjeta za održavanje higijene. Jedna soba sa kuhinjom i soba za spavanje. Toalet je bio naslonjen na kuću, s vanjske strane se ulazilo u njega, u nehigijenskom stanju. Važno je navesti da je brigu o kući vodila dječakova mlađa sestra E.H. (14) jer je otac trajno nesposoban, invalid, konzument alkohola, psihički bolesnik.

Konstantnim, svakodnevnim dolaskom u Dnevni centar, socijalni radnici centra su postepeno saznavali detalje iz dječakovog života, ali i detalje koji se tiču njegove ličnosti. Dječakov stariji brat je višestruki počinilac krivičnih djela, bivši član zeničkog zatvora i nasilnik koji fizički i psihički zlostavlja sve članove svoje porodice ukoliko mu ne obezbijede finansijska sredstva za kupovinu psihoaktivnih supstanci. Tako je dječak sa bratom i sestrom svakodnevno vrijeme provodio na ulici u prošnji, sitnim krađama, prevarama i skitnji. To je bio i osnovni razlog zašto je postao korisnik Dnevnog centra za djecu ulice.

Dječak je pohađao školu, završio je 6.razred osnovne škole i tu stao jer ga je ulica preokupirala. Disfunkcionalna i nemotivirajuća sredina su ga spriječile da nastavi školovanje iako je jako volio. Dječak je uvijek bio lijep i visok dječak, dosta viši od svojih vršnjaka. Usljed odgojne i obrazovne zapuštenosti nije dovoljno razvio sposobnost izrađavanja, i pored zamuckivanja nije mogao ni da tečno izgovori cijelu rečenicu. Ali, uvijek je bio izuzetno nadaren za slikanje.

Korisnik Dnevnog centra, intervjuisani Elvir H. je prošao kroz nekoliko programa u okviru projekta kako bi došao u trenutnu zadovoljavajuću situaciju:

- Pomoć od strane Centra za socijalni rad - Služba socijalne zaštite Oppćine Centar

- Kurs slikarstva

- Redovne aktivnosti opismenjavanja i učenja životnih vještina

- Upis u školu

A ovako ga vide ljudi koji su mu pomagali…

Senad Dorović – terenski radnik i profesor tjelesnog odgoja Dnevnog centra za djecu koja obavljaju rad na ulicama Kantona Sarajevo i dugogodišnji terenski radnik u borbi protiv prosjačenje i trgovine ljudima. Citat: „Poznajem tu porodicu jako dugo. Dok sam radio u policiji, imali smo problema sa dječakovim starijim bratom. Dežurni graski kriminalac je bio. Sada je u zatvoru zbog droge i krađa. Dječak se izvukao u zadnji čas. Mislim da je presudio Dnevni centar. Puno smo radili da pomognemo tom djetetu. Od pribavljanja dokumenata, davanja hrane, sve do upisa na kurs slikarstva i razvijanje talenta koji dječak ima. Dijete baš dobro slika i šteta je ne gurati ga dalje. To je njegovo glavno oružje za preživljavanje kroz život.“

Sanela Sujoldžić – socijalna radnica pri Mobilnom timu za prevenciju prosjačenja u JU“ Kantonalni centar za socijalni rad“ Sarajevo. Citat: „Dječak je spreman za osamostaljivanje. Svjestan obaveze da se sam brine o sebi i naučio je da živi od svog rada a ne da samo čeka pomoć od drugih. On je još uvijek na evidenciji Službe socijalne zaštite Općine Centar Sarajevo ali je u znatno boljoj finansijskoj situaciji u posljednje vrijeme, i mi ga pratimo redovno. Razvio je dobro socijalne vještine, higijenske navike, lakše se izražava i verbalno komunicira sa sredinom bez većih problema. Promijenio je svoj obrazac ponašanja. Sada se druži sa svojim vršnajcima i izbjegava loše društvo, koje negativno utječe na njega i koje ga je ranije navodilo na krivične radnje. Ozbiljno i odgovorno je shvatio posao. Oduvijek je imao dobro razvijenu empatiju prema članovima porodice i podržavao ih i pomagao. Sada pomaže sestri da se školuje. “

Kurs slikarstva - kroz program rada Dnevnog centra pod nazivom Razvoj talenata i istaknutih vještina kod djece sa dječakom su se uradile značajni koraci. Pored svakodnevnog rada na opismenjavanju dječaka, koordinatori programa su animirali lokalnu zajednicu i pronašli adekvatan kurs slikarstva koji je Elvir pohađao i dobio bazično znanje o slikarstvu i tehnikama. Na taj način je stakao i dodatno samopouzdanje i vjeru u sebe i svoj talenat.

Tri različite ključne poruke iz ove price:

1. Volja i želja korisnika za promjenom – tek kada dijete poželi da promijeni svoj način života moguće je dobiti pozitivan rezultat. Mnogo ga je lakše usmjeriti i razvijati već postojeće kapacitete.

2. Državljanin BiH – sva prava koja pripadaju djetetu se oslanjaju na Konvencije o zaštiti djece ali ako dijet enije državljanin naše zemlja, znatno je teže pribaviti potrebnu dokumentaciju za ostvarenje prava iz zdravstvene i socijalne zaštite. Državljansto BiH je jedan od ključnih faktora i treba biti među prvim zadacima u procesu pomoći korisniku.

3. Saradnja sa lokalnom zajednicom – dobra saradnja i otvorenost poslodavca (u ovom slučaju) su donijeli kvalitetan rezultat. Poslodavci koji su oslobođeni predrasuda prema drugačijem i prema drugim nacionalnostima, naročito romskoj populaciji, su najpoželjniji za saradnju.

elvis slika blur copy

Štampa